Tijekom sedamdesetih godina prošloga tisućljeća, cijela je generacija računalnih profesionalaca većinu svog vremena posvećivala preciznoj optimizaciji aplikacija i maksimalizaciji performansi algoritama, a uopće se nisu obazirali na sučelje
Da, bilo je to vrijeme kada se moglo raditi isključivo u naredbenom retku, a koncept grafičkog sučelja je još uvijek bio velika nepoznanica.
No u to vrijeme generalna populacija nije koristila računala, niti ih je posjedovala i to ne samo zato što su tada bila iznimno skupa, nego i stoga što je malotko za njih uopće mogao pronaći praktičnu primjenu. Ipak, sve se to promijenilo kada se jedan inženjer u Xeroxovom istraživačkom centru u Palo Altu odlučio umjesto štedljivog pristupa razviti računalni koncept koji je bio sve samo ne štedljiv.
Alan Kay, kako je bilo ime tom dovitljivom inženjeru, razvio je koncept Dynabook koji je rasipao procesorsku snagu na smiješne i posve beskorisne stvari: crtanje ikona, prikazivanje i iscrtavanje prozora, strelica miša pa čak i animacija.
Iako je ta bezumna rasipnost, po nekima svetogrđe, mnogima bila posve neshvatljiva, Kay je izgleda dobro znao što čini jer je svrha njegova koncepta bila jednostavna, omogućavanje korištenja računala generalnoj populaciji, čak i klincima. Tako je njegov rad poslužio kao inspiracija za Xeroxov Alto, kasnije za Appleov Macintosh, pa onda Windowse, a osnovnim je uzrokom popularizacije računala.
Danas su sučelja operativnih sustava sve atraktivnija, a računala nikada jednostavnije nije bilo koristiti i čini se da je prosječnim korisnicima važnije kako nešto izgleda, nego kojom brzinom i štedljivošću što radi (pogledajte samo Vistu). Uostalom, zašto bi se i brinuli kad se cijena računalima strmoglavo snižava, pa ih mogu koristiti i za puku zabavu.
Stoga ni ne čudi pojava programa kao što je Pictomio kojemu nije cilj pružiti praktične mogućnosti i olakšavati svakodnevicu, nego izvući onaj slučajni uzdah oduševljenja slučajnog promatrača. Stavimo li ruku na srce, možda Pictomiu doista ne pripada titula tjedna, ali ima lijepo sučelje i nudi nekoliko korisnih mogućnosti.
Pictomio je za sada jedna je od rijetkih aplikacija koja koristi sve veću procesorsku snagu modernih grafičkih kartica, što će reći da ukoliko ga želite koristiti u računalu morate imati grafičku karticu koja ima najmanje 128 megabajta radne memorije i mora podržavati Shader Model 2.0 što danas doista ne bi trebalo predstavljati problem.
Instalacija je jednostavna iako je, začudo, potrajala duže no što smo mislili, ali na to smo zaboravili već onaj tren kada smo ga prvi put pokrenuli. Sučelje je moderno i tamno, vjerojatno kako bi se fokus prebacio na ono što je ovome programu i najvažnije – fotografije.
Omogućava pregledavanje digitalnih fotografija izravno po mapama, ali i organizaciju slika u virtualne albume i njihovu kategorizaciju. Svakoj je slici moguće dodijeliti ocjenu, označiti je bojom, smjestiti je u pripadajuću kategoriju, zatim dodati bilješku, vlastite oznake (tagove) po kojima kasnije možete pretraživati, a moguće je uređivati i EXIF informacije. Valja napomenuti da će slika automatski rotirati upravo prema spremljenim EXIF informacijama, tako da se slike uvijek prikazuju onako kako treba.
Što se tiče sposobnosti editiranje fotografija, ono se svodi na rotiranje bez gubitka na kvaliteti. Drugim riječima, Pictomio definitivno nije alat koji će vam omogućiti da na brzinu doradite neku sliku. No, zato ćete vjerojatno ostati iznenađeni glatkoćom kojom zumira fotografije, a moramo priznati da nas je ugodno iznenadilo što će slika biti zumirana na onaj dio slike gdje se trenutno nalazi strelica miša (zapravo, minijaturno povećalo), što i nije čest slučaj kod drugih preglednika i organizatora fotografija.
Osim toga, Pictomio je prilično brz u prikazivanju slika, a ugodno će vas iznenaditi i trodimenzionalni prikaz slika. Naime, slike iz određene mape ili albuma moguće je vrtjeti na virtualnom vrtuljku i to s tri različite animacije ili bolje rečeno putanje. Stvarčica izgleda prilično atraktivno i upravo je to dio programa koji će izazvati divljenje i radoznalost kod slučajnih promatrača.
Naravno, Pictomio omogućuje i izradu dijaprojekcija fotografija, a nudi i devet različitih tranzicijskih efekata, mogućnost prikaza slika preko cijeloga ekrana, te kontroliranje intervala prikaza nove slike. Na žalost, ne omogućava snimanje pripremljene dijaprojekcije u neki standardni format pa ga ne možete podijeliti s drugima, no moguće je snimiti dijaprojekciju i otvoriti je s Pictomiom pa ne morate svaki put iznova pripremati dijaprojekciju.
Sve u svemu, Pictomio nije baš bogato opremljen premda nudi korisne opcije kao što je zgodno riješen ispis fotografija (nudi već definirane standardne veličine fotografskog papira) ili korisne detalje kako što je alat koji otkriva boje označenog piksela (daje RGB i Hex vrijednosti) ili ravnalo. Unatoč siromašnoj ponudi mogućnosti (valjda će to u narednim inačicama bit ispravljeno), Pictomio je program vrijedan isprobavanja. Ako već zbog ničega, onda zbog činjenice da zbilja dobro i glatko prikazuje fotografije, a zaista izgleda atraktivno. Uostalom, posve je besplatan. Download Pictomio 1.0
(Bug.hr)
|