Smatrajući da budućnost web aplikacija zahtijeva novi preglednik koji bi svojom strukturom otpočetka bio konstruiran prvenstveno za pokretanje novog aplikacijskog weba, stranica koje postaju dominantan internetski sadržaj namijenjen najširem krugu korisnika, nastao je Googleov preglednik – Google Chrome. Takav preglednik, istaknuli su još krajem prošle godine prateći izlazak prve verzije Chromea, treba biti stabilan i robustan komad softvera, malog memorijskog zauzeća i velike brzine rada, tj. višestruko brži u radu s kompleksnim transplatformskim Java i drugim aplikacijskim kodom.

Chrome je zasnovan na Googleovoj doradi WebKita, open source aplikacijskog frameworka poznatog korisnicima u Linux svijetu popularnog Konqueror preglednika, a koji su kasnije za svoje potrebe dalje modificirali suradnici KDE projekta, kao i Appleovi, Nokijini, a sada i Googleovi programeri.

Osnovni zadatak postavljen pred Chrome bilo je u brzini rada s web aplikacijama višestruko nadmašiti Explorer i Firefox te ponuditi najkvalitetniji razvojni i korisnički okvir za buduće Googleove web aplikacije.

Drugi spomenuti problem, stabilnost (odnosno ne toliko rijetka situacija da problem u nekoj web aplikaciji na kraju sruši sve ostale zadatke kojima se preglednik u nekom drugom od svojih tabova bavi) motivirala je Chromeov razvojni tim da usvoji ponešto drugačiji pristup od ostalih preglednika, efektivno koristeći isti trik kojim se i moderni operacijski sustavi koriste kako bi zaštitili stabilne aplikacije od nestabilnih.

Dodjeljujući poseban proces svakoj od aplikacija odnosno web stranica koje Chrome prikazuje, Googleovi dizajneri nadaju se osigurati stabilnost Chromea ako se i neka od aktivnih stranica sruši jer gašenje jednog od Chromeovih procesa ne bi trebalo utjecati na performanse ostalih. Ovaj pristup bi trebao pomoći i kod problema s memory leakom, odnosno postepenim fragmentiranjem i gubljenjem raspoložive radne memorije uslijed promjena u memoriji aktivnih sadržaja.

Drugim riječima, svaki Chromeov tab zapravo je neovisan proces, s vlastitim unaprijed dodijeljenim memorijskim prostorom koji se u bilo kojem trenutku može vratiti sustavu bez opasnosti za ostale aktivne procese. Osim toga, svaki put kada se u istom tabu prelazi s jedne na drugu internetsku domenu – Chrome će nanovo pokrenuti proces sprečavajući da u radnoj memoriji zaostaju komadići prethodnih aplikacija i vraćajući čitavu prethodno korištenu memoriju nazad na raspolaganje sustavu.

Imajući u vidu upravo te dvije osobine - brzinu i stabilnost - sasvim je razumljiva razvojna odluka da se pričeka s implementacijom svih dodataka i korisničkih featurea na koje smo navikli u ostalim preglednicama dok ne budu provjereni, a njihov utjecaj na stabilnost i brzinu Chromea neprimjetan.

Nova verzija Chromea zasnovana je na novijoj i bržoj verziji WebKita, a prvi testovi govore o tridesetak posto bržem radu s istim sadržajem nego što je slučaj kod prethodne inačice, što nije sasvim sukladno s najavama o dvostruko bržim performansama, ali treba imati na umu da je još uvijek riječ o beta inačici.

Osim brzine, Chrome sada (napokon) posjeduje mogućnost rada preko cijelog ekrana, auto scroll, automatsko popunjavanje obrazaca, zumiranje stranica i neke druge sitnice koje očekujemo kao sastavni dio sučelja modernih preglednika, pa tako napokon radi i podrška za kotačiće miša.

Paralelno s razvojem Windows inačice radi se i na inačicama za OS X i Linux, za što je zadužen projekt inventivnog naziva Chromium – ipak, Googleov preglednik za ove platforme još je u vrlo ranoj razvojnoj fazi i nedostaju mu čak i relativno bazične funkcionalnosti Windows varijante, ali svjedoči o Googleovoj strategiji dostupnosti na svim glavnim računalnim platformama.

Rijetko viđenim tempom, Googleov preglednik (doslovno) iz mjeseca u mjesec postaje sve praktičniji i kompetentniji komad softvera koji bi se ubrzo mogao naseliti na mnogo više računala od oko dva posto, koliko korisnika po nezavisnim statistikama trenutno koristi Chrome.

Imajući u vidu ideje oko kojih je zamišljen, ponajprije kompaktnost i stabilnost, kao i principe kojima se Google u njegovom razvoju vodi – to i ne bi bilo pretjerano iznenađenje.

(BUG.hr)