Na groblju u Dobravi kod Maribora položeni su vijenci kod spomenika i grobnice žrtava.

Molitvu je vodio hvarski biskup msgr. Slobodan Štambuk, a nakon toga je uslijedila procesija na Bleiburškom polju.

Na komemoraciji je, među ostalima, govorio potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Friščić, koji je istaknuo i nemjerljivu ulogu Crkve u očuvanju svijesti o događajima na Bleiburgu

Dodao je da sjećanje na ovakve nepravde nikad ne smije nestati. Citirao je i kardinala Stepinca, koji je rekao da je Hrvatska žrtva velikih zala.

Andrija Popović iz Počasnog bleiburškog voda istaknuo je da svaka žrtva ima pravo na dostojan grob.

"štoviše, podržavamo sve koji su u II. svjetskom ratu izgubili bližnje, ali također pozivamo one koji su dosad diskriminirali žrtve po ideološkom kriteriju da poštuju civilizacijske dosege", izjavio je Popović.

"Žrtva je često spremna oprostiti svom krvniku, ali krvnik žrtvi nikada", zaključio je Popović.

Hvarski biskup Štambuk pozvao je državu i institucije da utvrde odgovorne za zločin i nalogodavce zločina u Bleiburgu.

"Zločin je ubiti nevinoga, bilo u Jasenovcu, bilo u Bleiburgu", rekao je Štambuk, ali i dodao kako postoji značajna razlika između žrtava o kojima se moglo govoriti i onima koje su prešućene.

Na komemoraciji su po prvi put ogranizirano sudjelovali i bajkeri iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ni ove godine nije izostao uobičajeni ustaški folklor.

Na današnji dan 1945. na Bleiburškom polju u Austriji počela je jedna od najvećih tragedija u povijesti hrvatskoga naroda: Križni put hrvatskih vojnika, koji su položili oružje, te hrvatskih civila – žena, djece i staraca – koji su se sa svojom vojskom povlačili pred partizanskom Jugoslavenskom armijom.

Glavnina ustaških i domobranskih snaga poraženih u Drugom svjetskom ratu, koja se htjela predati britanskim snagama, povlačila se očekujući njihovu zaštitu u skladu s međunarodnim pravnim normama.

Međutim, očekivana zaštita zapadnih saveznika je izostala i hrvatski vojnici i civili su kod Bleiburga 15. svibnja 1945. izučeni partizanskoj vojci.

Samo u Sloveniji utvrđeni su deseci grobišta vojnika i civila, a podaci o broju zarobljenika nisu još točno utvrđeni.

Kreću se od 50 do 200 tisuća, a u nekim izvorima čak i više stotina tisuća vojnika i civila.

Partizanske snage su većinu zarobljenika strijeljali na Kočevskom Rogu, dok su deseci tisuća drugih ubijeni na križnom putu kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, čija su krajnja odredišta bila čak i Skopje i Priština.

 

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare