Vrlo brzo nakon što sam upisala prvu godinu, shvatila sam kakva su pravila - ako izgledaš dobro, ili profesor baci oko na tebe, teže ćeš položiti ispit", riječi su jedne studentice isturenog odjeljenja sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli, polaznice prve bolonjske generacije koje su Bajro Golić i Zdravko Lučić mjesecima iskorištavali lažno im obećavajući šestice i posao.

Recimo da se zove Majda. S njom i još jednom studenticom novinari tjednika Dani sreli su se nakon dužeg perioda pregovora...

Kada je prije nekoliko godina otvoreno istureno odjeljenje sarajevskog Pravnog fakulteta u Tuzli, većina studenata je s osjećajem olakšanja dočekala ovu vijest. Ne zbog mogućnosti dobivanja diplome "etabliranog" Sarajevskog univerziteta, već kriterija upisa: bez prijemnog, bez evaluacije srednjoškolskog znanja, bez redovnih predavanja, bez strogih uslova rada...

Plati i studiraj. Gradom se nakon prvih godina rata brzo pročula vijest - Tuzlanski univerzitet košta 100 KM upisnine, Sarajevski 800 KM, odnosno, na Tuzlanskom moraš učiti, na Sarajevskom plaćati. Rimsko pravo kod Zdravka Lučića i uvod u ekonomiju kod Bajre Golića bili su na (zlo)glasu - među kuhinjskim stolovima, napuštenim zgradama, socrealističkim prostorima u Živinicama, svadbenim salama nekadašnjih hotela, gdje su se održavala predavanja, studenti su pronosili glasinu - istinu, ispostavit će se - da se predmeti kod dotičnih mogu položiti samo na dva načina: novac ili seks. Trećeg načina nije bilo, a i ako jeste, niko nije znao pružiti odgovor kojim se sredstvom dolazi do njega. Osim da se ispišeš.

"Plaćanje novca je bila javna tajna, ali seksualno mito - to je bila tabu tema. Svi su znali i istovremeno niko nije znao. Uostalom, koja bi djevojka takvo što i priznala, kao: "bila sam s profesorom, budi i ti"?! "S druge strane, sve je to nekako zvučalo pomalo nerealno, napuhano", prepričava Majda koja je, ipak, vremenom počela sumnjati da se ne radi tek o glasinama.

Dok je Lučić izlazio sa studenticama ili mlađim djevojkama, obilazeći diskoteke, kafiće, a ljeti se pokazivao na gradskoj plaži, Golić se otvoreno "udvarao" na predavanjima... "Priđe ti, sjedne na stol, namješta pantole, pa govori: 'Koleginice, super izgledate.' Ja ga gledam i ćutim... Šta ćeš mu reći, profesor ti je, na predavanju smo, neću mu reći: 'a vi meni, znate, loše izgledate', ćutiš, mijenjaš boje na licu i pitaš se o, moj Bože, kako ću ja položiti ispit kod ovog degenerika, sad mi sjedi na klupi, šta će biti kad me sretne negdje samu, i sve kontaš - proći će, ne može ti ništa, ne može te oboriti onoliko koliko ti možeš naučiti, lažeš samu sebe."

Kao i ostali studenti, i Majda i Azra su čule da se "stvari sređuju" preko Jasmina Mašića, vozača. Profesori su davali Mašiću popis djevojaka koje su bile na predavanju i koje su im "zapale za oko". A ovaj bi ih potom slučajno presretao u gradu... Nedugo nakon početka predavanja, Majdi je Jasmin prišao u jednom kafeu.

"Znaš, prvi susret je djelovao kao nešto pozitivno bez razmišljanja kakve će biti posljedice svega toga, jer sresti se s profesorom i otići s njim na kafu izgleda bezazleno na prvi pogled. Čak zvuči super - imaš profesora s kojim možeš popiti kafu i s kojim se možeš konsultirati oko ispita, u čemu je problem, pomisliš? U prvi mah je izgledalo idealno, osim što nismo znale suštinu... na šta će se te kafe svoditi. Jasmin ti prezentira jednu priču i dovede te pred svršen čin. Ti odeš da se upoznaš s profesorom, sva sretna, znaš da je rimsko pravo najgore za položiti, i onda kontaš, hajde, otići ćeš na piće, na kafu, objasnit ćeš mu ko si, šta si, tražit ćeš mu seminarski, literaturu, i ti dođeš, a on ti umjesto toga kaže: 'Hajd', skini se!'"
Majda kaže kako je s njom i Lučićem bilo "drugačije". Viđali su se nekoliko puta prije nego što će pokleknuti... "Prvo smo samo izlazili, radio je to vrlo pametno, navodio me, ali nije radio ništa prisilno, govorio je: 'Ma ti si super, ja u tebi vidim potencijal, treba da sjediš, da učiš, ja ću tebe zaposliti u sud, ti si za suda…' Zvuči glupo, ali kad si na prvoj godini i slušaš takve priče, želiš da im vjeruješ, vjeruješ mu jer je profesor."

"Imao je sjajnu ideju da budem s Lučićem ukoliko želim da položim kod njega ispit, isti onaj koji mi Bajro nije završio. Rekla sam da ne dolazi u obzir i odlučila da ću radije platiti. Pomislila sam, ako mogu dati koju stotinu za kakve čizmice, mogu i za to. Nekoliko dana pred ispit, Mašiću sam dala taj keš, oko 2.000 KM..."

Azra nije položila rimsko pravo. A njen indeks, ostao je u Mašićevom vozilu...

(bljesak.info)

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare