Posljednjim dvama albumima, Marčelo je stvorio svoju jedinstvenu nišu u srpskom hip hopu, s impresivnim 'sljedbeništvom' i u ostalim bivšim državama sfrjot, uključujući i nastupe u Zagrebu

Mlad, talentiran i puno širih nazora od većine ostatka 'scene', s kojom se ovim albumom konačno potpuno posvađao – zovite to Marčelovim 'poznatim ego-problemima' ili individualizmom koji ne želi da ga se trpa u nametnute ladice, svejedno je, jer 'Testament' koji otvara 'Treću stranu medalje' savršeni je odjeb svima: lažljivim kolegama, balavim hejterima s interneta, industrijskim lopovima...

To što po vlastitom uglazbljenom priznanju više voli Štulića od Tupaca svakako mu neće pomoći kod klinaca kojima su još jučer majke ispeglale marame za glavu ne bi li njihova djeca nastavljala sanjati MTV snove.

Upravo tom, prvom pjesmom s albuma Marčelo je dokazao da i dalje savršeno artikulira bijes i dalje zadržavši sposobnost hvatanja u koštac sa storytellingom, ali ako je 'Puzzle Shock' bio znak autorskog okretanja glazbenim musakama povezanim repanjem, onda je 'Treća strana medalje' u isto vrijeme nastavak putovanja 'u drukčije', ali možda i znak da bi Marčelo mogao vrlo lako postati El Bahattee (minus politika, koju je ostavio na prošlom albumu) pa uslijed rata sa scenom i zaljubljivanjem u gitare sagorjeti u raskoraku vlastitog talenta, ambicija i reakcija okoline... zarađujući radeći websiteove za Severinu?

Enivej, Marčelo je u startu albuma napravio distancu, ubacio 'Minutu ćutanja' kao demarkacijsku liniju pa onda nastavio dalje, u pravcu repanja na jazz ('Tri želje') i 'Ponosa', vješte verbalne autoanalize koja je sjajna sve dok ne uleti prilično grozni MOR refren. Izvrsno 'Treće oko', saga o junacima kojima rastu muda kad uključe modem, susreće eksperimente u stilu dopadljivog, koliko i iritantnog ciganluka 'Krasnokalipsa', a već tada je jasno da su Marčelove 'puzzle' zapravo klasični odraz sindroma ovog podneblja – opsesije križanjima i crossoverima, živim bendovima koji su korijen balkanske glazbene tradicije, za razliku od jamajčanskih sound sistema na kojima je nastala estetika i poetika američkog hip hopa ili, drugim riječima, okretanje hip hopu koji će se svidjeti i onima koji inače ne slušaju i ne razumiju hip hop. Drugi TBF nasuprot prvom Tram 11, primjerice.

Mali je korak između iskrenog talenta plivanja u eklektici i iritantnog 'mama, vidi me što sve mogu' insistiranja na razlici. 'Treća strana medalje' je preseravanje i genij, pretencioznost i ambicija, pogodak i promašaj na jednom mjestu. Dakle, nipošto ne izvrstan, ali dobar, sasvim OK album.

(Tportal.hr)

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare